Drama

8. juna 2013. | Kultura |

A votre sante et bon apetit

Kako vi imate dobru sliku na televiziji.
Kako se dobro vidi Vukovar u vatri.
Sarajevo u vatri.Mostar u vatri.

Naša antena ne hvata dobro.

Kako Srebrenica dobro gori.
Kao uživo.
Ko da je kod nas, ovdje, u Ženevi.

Šta je to…
Pa to zemlja boli.
Oni vade kosti iz grobova.
U najlonskim vrećama ih nose.
Živi sele.
Mrtvi sele.

Sijeda djeca

Sve što čovjek stvori,
To još se sagraditi može,
Ali oni ruše i ono
Što Ti si stvorio, Bože.

Podijelili su i Tebe
Da lakše vladaju s nama.
O, kada bi mogli i zrak bi
Sapeli granicama.

Kako je čovjek mali,
Kako zarasto u mržnji,
A grana ruža miriši
I ruci koja je skrši.

Kako plakao ne bih,
Ta puklo bi srce i svecu,
Kad vidim da majke na svijet
Rađaju sijedu djecu.

Za kakav mir mi je ginut,
Kad mir oduvijek postoji,
On bi se i sad čuo
Da ne zveckate oružjem svojim.

Za koju zemlju je pasti,
Kad ja sav pripadam zemlji.
I sve nedužne žrtve
Sahranjene su u meni.

Radnja se dešava u nekoj zemlji nekim ljudima. – Enes Kišević

-otvoreno svjetlo-

IVA (govori na kamenu): Moji snovi su gdje si ti.

ENES: Ma nemoj? A gdje su tvoji snovi?

IVA: Onda tamo gdje nisi ti..

ENES : Ma nemoj.

IVA : Ova zemlja je prelijepa.

Te ptice čudesno cvrkuću. Pazi kako zuje poskoci.

Al je vrelo. Hoćete vode?

ENES: Da.

MARKO: Hoću i ja.

IVA: Rezultat.

ENES: Tri nula za Marka.

IVA: Opet. Ja neću više igrati, a ti, Enese, hoćeš li i ti igrati golfa. Haha!

ENES: Neću ni ja.

MARKO: Iva, ostani.

IVA: Odoh.

ENES: Marko, odoh i ja.

MARKO: Rupe, Enese, rupe.

ENES : Zatrpaću ih sutra. Dojadilo mi je. Neka automobili klackaju. (smeh)

-noć , vijesti , rat-

sahrana

MAJKA: Kuku meni za tobom.

MARKOV ROĐAK: Nemoj majko.

-čuju se sveštenici-

-Enes i Iva su na skajpu-

IVA : Razmišljam o golfu..

ENES: A ja o klikerima. Znaš ono, bliže zidu.

IVA: Marko je bio uvijek prvi. Naš dobri Marko..

ENES: Da, prvi je i otišao.

IVA: Ja neću moći nikada doći na njegov grob.

ENES : Ni ja.

IVA: Boli me glava. Laku noć.

ENES: Laku noć.

-jutro,majka pali svijeću na grobu, Mensura je tješi-

MAJKA: Biop si živ, ali i mrtav si mi tu!

MENSURA : Moj Enes je daleko, ti Marka vidiš barem mrtvog. Ja Enesa vidim samo na

kompjuteru. Neće da dođe pa neće. Umrijeću, zagrliti ga neću. Tako sam nesretna.

-diskoteka-

ENES: Znaš, Iva, ova diskoteka je teret. Prodaj je.

IVA: Neću, šta ću onda raditi. Taman sam se privikla na ovaj život. Neću da se

vratim dolje. Da mi djeca nauče da mrze. Neću!!!

NARATOR: Svijet je mali, a svaka mala priča je velika, i svaka velika priča je mala.

U avionu su se slučajno sreli Iva i Enes sa cijelim porodicama. Putovali su za Tunis. Bilo

je suza, svakakavih suza. Avion se tresao. Ljudi su ih začuđeno gledali. Iva je još uvijek

preslatka, pjegava. Ima dvoje djece.

Enes je nekakav izboran. On ima troje djece. Ne vraćaju se u rodnu grudu.

Tužni su, a žive. Sakrivaju bol, nostalgiju…

-kamen-

ČOVJEK: Ovdje je poginuo vaš sin.

MAJKA: Ljubi kamen. Barem imam kamen i grob.

ČOVJEK: Nemojte tako. Sve su to Božje volje.

MAJKA: Da… To su Božje volje… Tu je. Marko mi je tu. Ovaj kamen je moj.

-suze-

-moj put od Sinatre-

-djeca bacaju krugove-

-polumrak-

IVA : Enes je bio dobar čovjek. Bog uzima najbolje.

MENSURA: Hoću ga ovamo. Majka sam mu.

IVA: Pročitaću vam nešto.

Draga teta Mensura,

Primite moje iskreno saučešće. Enes je živ u našim srcima. Stavila sam vijenac na

prokletu krivinu da tamo opominje. Da ne ginu ljudi, djeca. Enesova želja je bila da se

sahrani u Malmeu. Tako će biti.

Vaša Iva.

NARATOR: Iva se ubrzo razvela. Opet se udala.Ima jos jedno dijete. Otvorila je i restoran

u Kopenhagenu. Ne dolazi u bure baruta.

Marko je posthumno odlikovan.Teta Andja,Markova mama je umrla od tuge.

Njegov grob održava njegov rodjak,kome Iva salje mjesečno neki novac.

Enesovi su podigli veliki spomenik u Malmeu. Iva se redovno čuje s njima i jednom

mjesečno obiđe grob.

-nakon 10 godina-

IVA: Ipak sam došla, iako ja nemam generaciju. Od klikere, pa do mojih već

poodmaklih godina sve može stati u riječ pakao.

MARKOV ROĐAK: Gospođo, znam Vašu priču i Enesovu. Znam priču moga Marka.

Rat je takav. Svi živimo s knedlom u grlu. Barem većina nas običnih smrtnika.

IVA: Boli.

MARKOV ROĐAK: Znam da boli, ali bol je sastavni dio naših života. Znate i moja

 

generacija je izgubljena. Mlada nestaje, umire od tuge, bježi…

IVA: Prokleta tranzicija! Ovaj grad umire. Čini mi se da ovaj grad nema više ni

polovinu stanovnika.

MARKOV ROĐAK: Nema.

IVA: A bila sam rekla da ovamo više nikada neću doći. Tuga je gledati sve ovo.

MARKOV ROĐAK: To je jače od Vas, gospođo Iva.

IVA: Imam novac, ali nemam sve te ljude. Onaj naš teren za golf, slomljeni šalteri

u osnovnoj.

MARKOV ROĐAK: Ta škola je zatvorena.

IVA: Zatvorena.

MARKOV ROĐAK: Nema dovoljno djece da je pohađaju.

IVA: Hoće li se ikada ovdje život vratiti ili će uvijek biti ovako, čemerno.

MARKOV ROĐAK: Mi život mrtvi.

IVA: Naplatite.

MARKOV ROĐAK: Ja ću da platim, gospođo Iva.

IVA: Ne dolazi u obzir.

KONOBAR: Jedan i po Euro.

IVA: Zadržite kusur. Doviđenja. U stvari adio, adio. Da prošetamo? .

MARKOV ROĐAK: Može.

IVA: A ko tu živi?

MARKOV ROĐAK: U Markovoj kući su izbjegli ljudi. Enesovu kuću održavaju i u njoj isto

žive izbjegli ljudi.

IVA: A ti?

MARKOV ROĐAK: Ja živim u svom gradu. Dokle? Ne znam. Ovdje ja živim u svom

gradu. Dokle? Ne znam. Ovdje je sve od danas do sjutra. Teško je. Tajkuni, psi rata.

Gledam ih svaki dan. Bježim

BJEZIM U KNJIGE.U KNJIGAMA JE LIJEK.

I U KORI HLJEBA.DOK IMA KORE HLJEBA.

-noc, Iva sanja-

Marko ti si klempav. Ja nisam govori Enes. Pa kad selotejpom lijepiš uši kaže Marko.

Ljudi, hajdemo fudbala, pusticu vas dva gola fore. Imam novu loptu. Dobro Marko,

hajde da oprobamo loptu. Iva će da brani, Iva će da brani, Iva će da brani…

-Iva se ustaje, pije vode-

-Iva ponovo spava i sanja-

Ovaj kroz noge se računa dva. Marko nije fer Iva i ja ne smijemo poderati nove školske

patike. Pa i u mene su školske. Ne izmišljajte.

Evo počinje kiša, imate sreće.

Ne, opet lopta u komšijinu baštu i opet ja moram da idem po nju.

Iva se budi.

-otvoreno svijetlo-

Iva se pred velikom ikonom moli Bogu.

-mrak, u dubini scene gori svijeća-

-otvoreno svjetlo-

Iva, Marko i Enes igraju nogometa.

-oko njih su djeca, igraju se, puna scena-

Piše: Blažo Stevović

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *