Pismo iz Istanbula

8. juna 2013. | Politika |

Piše: Tutku Yoldaş, aktivistkinja i doktorantkinja sociologije iz Istanbula
(tekst je prenet sa sajta Centra za politike emancipacije, gde je objavljen 04.06. 2013)

turkey-protests.jpeg52-1280x960

Ove riječi zasigurno ne pretenduju na ozbiljniju analizu trenutnih dešavanja u Istanbulu jer pored toga što je situacija iznimno kompleksna, potrebno je poznavati istorijske okolnosti Turske u proteklih 100 godina kako bi se kockice sklopile.

Protest je počeo u četvrtak (30.05) kao antikapitalistički, ekološki skup tokom kojeg je neko­liko stotina ljudi zauzelo Gezi park. Pretpostavljam da su svima poznati detalji povoda za protest – rekon­strukcija otomanske kasarne i izgradnja šoping centra na Taksimu. Odabir lokacije nikako nije slučajnost jer je ovaj istanbulski trg oduvijek imao lijevi predznak i simbol je lijevog aktivizma, oaza lgbt populacije i sekularna baza. Rekonstrukcija trga simbol je svega suprotnog – replike zidina otomanske kasarne krasile bi i okruživale novi luksuzni i visoko elitistički šoping centar, kafiće i poslovne objekte. Konzervativno islam­sko ruho neoliberalne politike. Dakle, pored komodi­fikacije i komercijalizacije jednog javnog prostora, radi se i o snažnoj simboličkoj poruci i pokušaju brisanja svega onoga što ovaj istanbulski trg danas predstavlja.

375317-turkey-protestsNekoliko dana prije nego što su protesti uzeli maha obavljena je svečana ceremonija za podizanje trećeg mosta preko Bosfora zbog čije gradnje će se posjeći najveća i posljednja velika zelena površina Istanbula (za ovu temu preporučujem film Eku­menopolis). Ovakve prostorne intervencije uslo­vit će nastanak nove biznis zone čiji je cilj otuđiti zajedničko dobro priobalja generišući dalju eko­nomiju grada. Ovdje treba uzeti u obzir i izgrad­nju novog aerodroma čija će cjelokupna vrijednost planiranih investicija iznositi „samo“ 22 milijarde evra! Most je nazvan po Javuz Sultan Selimu poznatom po istrebljenu Alevita i ustoličenju hali­fata (kakva slučajnost ako se ima u vidu konzerva­tivni milje današnjeg establišmenta kao i represija prema Alevitima koja postoji i danas). Također, par dana prije toga izglasan je novi zakon o limitiranoj kupovini alkohola i zabrani konzumacije alkohola na javnim mjestima kao nova u nizu sličnih mjera. Oslikavanju ovdašnjeg konteksta treba dodati i na­petosti na granici Turske i Sirije, što je kod većine mnogi protesti u proteklih nekoliko mjeseci.

U petak smo bili na protestu u Gezi parku koji je, dakle, dio Taksim trga. Dvadeset hiljada ljudi. Različite orijentacije lijevih aktivista, angažovani ben­dovi, nazočni sindikati itd. Napustili smo i dalje pre­pun park u 3 ujutru, ne sluteći do kraja šta će se desiti samo dva sata kasnije. Već oko 5 ujutru policija je bru­talno napala demonstrante što na neki način postaje okidač za ovo što se danas dešava u Istanbulu i širom drugih gradova Turske.

raid-on-occupy-taksim-park-in-istanbul-turkey-652x350E sad, protesti i sukobi koji su uslijedili narednih nekoliko dana su, blago rečeno, konfuzni! Pridružila se i glavna opoziciona stranka CHP koja je u izvjes­nom smislu naslednica Ataturkove partije oformljene kroz sekularnu nacionalističku modernizaciju od 1920-ih godina naovamo. Njima se sem sekularizma sve ostalo može prigovoriti, a naročito istrebljenje jakog lijevog pokreta 1970-ih i 1980-ih. Sa druge strane, AK partija, partija na čijem je čelu Erdogan, koji je, inače, prije nešto više od 12 godina ležao u za­tvoru zbog svojih oda o šerijatu, predstavnica je nove buržoazije konzervativno-religijskog tipa. Veliki broj ljudi pridružio se ovim protestima upravo na liniji sekularno protiv religioznog, neimajući u vidu socijal­ni aspekt protesta i više se protiveći represiji islamske retradicionalizacije u proteklih 10 godina.

Ipak, ogroman je broj ljudi koji nisu ni za jednu od ove dve opcije. Tu je i snažan lijevi pokret koji nije minoran uprkos nepostojanju ozbiljnije lijeve partije. Ljudi sa kojima komuniciram, mislim na različite lijeve aktiviste i aktivistkinje, su izvanredno organi­zovani. Spava se u smjenama, koordinisani su, Taksim se ne prazni, u svakom momentu su ljudi prisutni i spremni na okršaj sa policijom. Ono što me je poseb­no taknulo su ljudi koji te puštaju u stanove, dozivaju sa prozora da pitaju da li ti treba pomoć, spuštaju u korpama limun i vodu koji pomažu u situacijama u kojima policija baca velike količine suzavca.

Danas su ljudi prosvjedovali u šoping centru, zadržavajući se posebno ispred Starbucks-a koji je dva dana ranije zaključao vrata ispred nosa prosvjednici­ma koji su tražili pomoć. Veliki broj ljudi je povukao svoje račune iz Garanti banke u znak bojkota prema glavnim medijskim kućama koja su povezana sa tom bankom istim holdingom. Turska berza je doživjela strmoglav pad indeksa za više od 10 odsto. Dva li­jeva sindikata DISK i KESK najavila su štrajk. Niko ne zna u šta će se ovo na kraju pretvoriti. Ne treba očekivati previše, ali mi se čini da ovakvi događaji nisu ni mala stvar.

Hajde, bakalım!

Kapitalizam će poseći i drvo ako ne može da proda senku. Karl Marks

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *