Sistemi (ne)obrazovanja

25. avgusta 2014. | Društvo |

2013-06-08_1910Školovanje ti dođe kao neki jedinstveni krevet, onako naizgled prosječan i bezazlen. Legneš, izmjere te poredeći te sa ivicama madraca, pa ako odgovaraš nastavljaš dalje šuteći, a ako ne odgovaraš, tj. ako se protežeš i preko onoga što krevet pruža, sijeku te da postaneš „odgovarajućim“.

Živimo u vremenu kada se svako malo poteže pojam reforme obrazovnog sistema, a da stvar bude paradoksalnija, nikakvog sistema obrazovanja mi vidjeli nismo. Ono što mi imamo za ponuditi zove se ogoljeno školstvo, a razlika između toga i obrazovanja je drastična ili kako bi naš narod rekao: „Ko nebo i zemlja“!

Riječ obrazovanje, uslovno govoreći, znači oblikovati ljude sa obrazom. Taj proces se zasniva upravo na konstatnom pobuđivanju kritičke svijesti, razvijanju sposobnosti i kreativnosti. Primjena teorija i informacija je ono što jedan sistem obrazovanja treba da nudi. Pronalaženje rješenja, te sagledavanje problema iz brojnih aspekata treba da proizađe kao rezultat kvalitetnog obrazovanja.

Smisao obrazovnih ustanova je da služe kao filter koji će na osnovu učeničkih kvalifikacija odrediti ko je sposoban za tržište rada, a ko ne. Obrazovna funkcija, davno se izgubila, tako da danas imamo nesposobne doktore, pohlepne političare i pasivne profesore, nastale kao rezultat tendencije za papirnom identifikacijom.

Enciklopedijsko školovanje jedan je od ključnih problema pukog sistema, i upravo on kao takav je orijentisan prema stvaranju hodajućih mašina sa mogćnošću deklamovanja teorija, a izdeklamovane teorije jednako su bezvrijedne kao i one nepročitane, a prodefilirani učenici jednako neuki kao i oni bez diplome, koja bi svakako danas – sutra poslužila da pokrije poneke rupe na zidu, ali ne i one u glavi koje nastaju kao posljedica ogoljenog školovanja. Poruka takvog sistema je jasna: “Zvanje je ono što mi nudimo, a od znanja se ograđujemo!“

Samo još jedan od negativnih pokazatelja savremenog školovanja je decenijama stvarana kultura poklanjanja ocjena. Selekcija i takvi načini pristupa, učenicima će samo dati do znanja kako se do rezultata može doći nezasluženo i bez truda.

Profesorski zanat jedan je od najplemenitijih poslova današnjice. Ti isti profesori u svojim rukama imaju budućnost cijele nacije, oni je formiraju i oblikuju, postaju dijelom uspijeha odraslih ljudi, naravno ako je riječ o obrazovnom sistemu, dok se kod školovanja postaje dijelom pročitanih teorija. A smisao leži upravo u tome, da se umjesto napamet naučenih odgvora, nauči postaviti pitanje.

Autor: Mirza Halilčević
Foto: usergeneratededucation

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *