Sjedinjene Americke Države i Velika svetska ekonomska kriza 1929-1939

8. januara 2013. | Društvo |

Monografija, SAD i Velika svjetska ekonomska kriza 1929-1939, predstavlja rezultat jednog kompleksnog, sus­tavnog istraživanja, koje je inspirirano nedostatkom litera­ture, kako u srpskom tako i u jugoslavenskoj historiografi­ji, o najvećem socijalno-ekonomskom potresu koji se iz Sjedinjenih Američkih Država prenio na cijeli svijet. Tema proučavanja se prožima kroz jednu sintezu tumačenja uz­roka, dužine trajanja i posljedica krize, koje je autor, preko ekonomsko-socijalne analize, pokušao sagledati, kako bi najprije definirao društvene običaje liberalnog kapitalizma, a također i predstavio svijest ekonomske i političke elite, tj. njihovo nerazumijevanje cjelokupnog laissez-faire sustava, kojim su gotovo samouvjereno manipulirali. U pogledu na bibliografiju, čitatelj ima uvid na brojne reference koje su najbolji pokazatelj o ozbiljnosti ovog istraživanja.

Uvodni dio knjige, Portret Amerike u XIX stoljeću (15-62. Str.) Podijeljen je kronološki na dvije cjeline koje obuhvaćaju razdoblje od Rata za neovisnost te sve do Prvog svjetskog rata. Naime, obje cjeline zasebno gradativno prikazuju tijek i razvoj američkog društva i gospodarstva, uzimajući prije sve­ga u obzir ekonomske čimbenike, koji su indirektno utjecali na politiku i industriju i njenu ekspanziju unutar nacionalnih okvira. Zbog velikih socijalnih i ekonomskih poremećaja koje je izazvao rat, prvi ministar financija, Aleksandar Hamilton, preuzeo je odgovornost na sebe da bi riješio nastale probleme, koji su se najprije ogledali u inflaciji, koja je prema njegovom mišljenju bila upravo direktan atak na imovinu, a samim tim i na slobodu. Začetak državnog protekcionizma se svakako ogleda u osnivanju emisione banke, koji će biti kratkog vi­jeka, jer 1832. one gube povlastice, čime nestaje državni nad­zor nad komercijalnim bankama, a to uvjetuje sve rast malih i srednjih poduzetnika. U daljnjem tekstu, navode se karak­teristike uspješnosti američke privrede koja je predstavljala el dorado za europske doseljenike: melioracija kanala i njihovo međusobno povezivanje, osnivanje berze u Njujorku 1817. godine, izgradnja željezničke infrastrukture, industrijski i komercijalni rast itd.. Sa druge strane, pisac posebno ističe važnost monetarne politike, koja je bila esencijalna za sve veći i nezaustavljivi rast potreba gospodarstva. Opisuje uvođenje i kasniju modifikaciju nacionalnog, bimetalnog novčanog sus­tava, kao i postepenu potrebu za uvođenje banknota. Razdo­blje razvoja američkog gospodarstva između Građanskog i Prvog svjetskog rata, doba liberalnog kapitalizma, predstav­ljen je kao jedna ekonomska etap u kojoj dolazi do potpune modernizacije i jednog industrijskog poleta, gdje započinje proces monopolizacije američke privrede. Industrijalizaciju karakterizira stvaranje gigantskih tvrtki fuzijama više manjih, i to stvaranjem poverilačkih ugovora-trusta. Deklarirane su promjene u strukturi i djelovanju američkog bankarstva, gdje dolazi do uvođenja papirnog novca, ai do bimetalne borbe u monetarnom sustavu SAD-a. Radi lakšeg razumijevanja i uvida, autor daje analogiju gospodarstvo velikih sila 1914. godine, u vidu tablice, gdje su kao osnovni parametri uzeti nacionalni dohodak, stanovništvo i dohodak po stanovniku. U ovom vremenu društvena nestabilnost je veoma prisutna i vidljiva, a najveće posljedice se uočavaju kod farmera i radnika, gdje je koorporativizam uslijed razvoja urbanizma poprimio izuzetno negativnu konotaciju među spomenutim socijalnim skupinama, te je pozornost pisca usmjerena na društvo, koje promatra s više gledišta: farmera, radnika, žena, monopolista, političara.

Ekonomski procvat dvadesetih godina XIX stoljeća (65- 148. Str.), Predstavlja SAD kao novu svjetsku silu koja na­kratko izlazi iz svog dugogodišnjeg izolacionizma i uključuje se u svjetski ratni sukob. I pored negativnih efekata koji su utjecali na američku privredu, mora se istaknuti podatak da su SAD svoje tržišne interese ostvarivale upravo zahvaljujući ratu u Europi. Na unutarnjem planu, opisana je politička situ­acija u državi tijekom vladavine Warrena Hardinga i Calvina Kulidža, a zatim uloga SAD-a u međunarodnoj ekonoms­koj politici nakon Prvog svjetskog rata, koja se prije svega odnosila na povrat ratnih dugova, ali i na ratnu reparaciju. U pogledu na društvo, specifičan je sveprisutni preobražaj američkog društva tijekom “ludih dvadesetih”. Naime, ističe se pojava tzv. “Patriotske ksenofobije” koja se najprije odnosila na progon komunista, zatim i rasna netrpeljivost prema Afroamerikancima. Osamnaest amandmanom u SAD-u je zabranjena trgovina, transport i prodaja alkohola. Autor kroz ovaj dio knjige objašnjava situaciju društva u ko­jem se ono našlo uslijed uvođenja prohibicije. Naime, pored očekivanih mjera koje su predviđale suzbijanje nemoralnosti u svakodnevnom životu građana, došlo je do kontraefekta, odnosno do pojave korupcije, šverca, ilegalne trgovine i uvo­za alkohola u zemlju. Sa razvojem obrazovanja i mas medija, američko društvo treće decenije XX stoljeća, svakako dostiže najosnovnijim, najbrži i najveći preobražaj u zabilježenoj povijesti. Ovakav prosperitet odražavao se kroz konstantni porast proizvodnje i poboljšanje životnog standarda, naročito srednje klase. Činilo se da se može vrlo lako doći do novca, pa je u javnom mnjenju prevladalo mišljenje da reforme u gos­podarstvu po prvi put nisu potrebne i da sve savršeno funk­cionira, takoreći ovo je predstavljalo zlatno doba američke privrede. Ipak, kao paradoksalne čimbenike, pisac navodi niz nedostataka postojećeg sustava koji su na prvi mah bili nevi­dljivi za običnog čovjeka, a koji su opet toliko bitno utjecali da privreda doživi, do tada nezabeleženu, enormnu depre­siju. Na prvom mjestu je evidentna hiperprodukcija, u kojoj najznačajniju ulogu ima automobilska, elektronska i kemijs­ka industrija. Naime, ogromnu proizvodnju i pored rastućeg standarda, nacionalno tržište nije imalo kome plasirati, jer nacionalni dohodak nije ravnomjerno raspoređivan stoga običan građanin nije uspijevao isprati industrijsku produk­tivnost. Veliki značaj u tome ima i oligopol, koji predstavlja ugovor između više korporacija po pitanju cijena, tako da jedino preostaje utrka u kvaliteti na tržištu. Sve više je zastu­pljeno odvajanje vlasništva od upravljanja što izaziva prob­leme u administraciji, dolazi do sve zamršenije gospodarstva, jer sada zbog svoje obimnosti plan nije mogao da se pravi kratkoročno već isključivo dugoročno. Dolazi do stvaranja birokracije u velikim korporacijama, menadžeri se ponašaju kao obični činovnici u državnim tvrtkama kojima je samo stalo da zadrže svoj položaj. Iz tog razloga nije više postojalo rizičnih poslova, već se sve standarizuje, a preuzimanje poslo­va od poduzetnika od strane menadžera, autor definira kao “menadžersku revoluciju”. Pisac analizira i uspoređuje doho­dak i promjene u sastavu radne snage, uzimajući kao relevatne faktore godine 1900. i 1929. Kroz tu analogiju primjetan je pad radne snage, poboljšanje obrazovanja, nedovoljan porast dohotka, stabilan demografski rast, uključivanje žena u gos­podarski sustav itd.. U pogledu masovne potrošnje, pojedini pisci toga vremena su ovu pojavu izjednačavali s religijom, jer je cjelokupni društveni, pa i državni sustav bio podređen industriji i gospodarstvu. Omasovljavanje je bilo prisutno u svim sferama života, najzad je mogla u potpunosti primijeniti rečenica Endrjua Kartagija: “kapitalizam je pretvaranje luk­suza u potrebu”. Štednja je ipak više nego zastupljena kako u gornjim, tako iu donjim slojevima stanovništva. Ovakva situacija može biti dvosjekli mač, jer ta ušteđevina može biti samo korisna ukoliko se dalje investira u ekspanziju industri­je, a opet ekspanzija je korisna samo ako ljudi mogu kupovati proizvedene artikle. Ovo je najvažniji razlog zbog kojeg će cjelokupni američki sustav zapasti u duboku depresiju. Elem, ovakvom stanju bitno će doprinijeti i spekulativne aktivnosti starih dioničara, koji su prodavanjem dionica po najvišim ci­jenama i neulaganja u novu proizvodnju rušili dividendnu stopu namijenjenu za preraspodjelu, a samim tim i vrijednost dionica na tržištu.

Ekonomski sunovrat tridesetih godina XX stoljeća (151- 214. Str.) Opisuje dolazak predsjednika Herberta Hoovera na vlast i situaciju u američkom gospodarstvu u razdoblju od 1929-1939, odnosno potpuni kaos u ekonomiji. Naime, nekontrolirano spekulisanje akcijama na berzi, potpuno je obmanulo ljude na taj način da su oni izgubili osjećaj za granicu i smatrali su da nagli rast cijena akcija neće prestati, a da će svoje bogatsvo nekoliko puta udvostručiti. No, dana 19. listopada 1929. godine cijena akcija su prešle najvišu točku i počele padati, toliko brzinom da izvješća nisu mogi da isprate pad vrijednosti, te zbog neobaveštenosti spekulanata, brokeri su rasprodali njihove akcije. Iako je bilo tragičnih događaja, poput 11 samoubojstava na samom Wall Streetu, veliki broj ljudi, a sa njima i predsjednik Hoover, vjerovao je da je no­vonastala situacija samo privremena, što je i godinu dana nakon sloma burze potvrđivala i štampa. Pisac nakon ovog opisa stanja, uvodi čitaoca u jedno potpuno gospodarsko i industrijsko rasulo i to počevši od događaja koji je bio uver­tira u katastrofu globalnih razmjera, a to je slom američkog bankarskog sustava. Sa druge strane, porast carina uvjeto­van donošenjem Smut-Holijevog zakona, kao i povlačenje američkog kapitala iz središnje Europe, kasno donošenje jednogodišnjeg moratorija na ratne reparacije, prenijeli su depresiju u Europu, čime s pravom ova situacija nazvana Ve­lika svjetska ekonomska kriza. Hooverova administracija je pokušala nizom poteza koji su se bazirali na osnivanju bro­jnih korporacija, udvostručavanje federalnih sredstava za ja­vne radove, smanjenjem poreza i drugim modelima državnog intervencionizma prevladati krizu. Subjektivno mišljenje au­tora je ovdje veoma prisutno, te on ocjenjuje da je Hoover napravio pogrešku protokom novca kroz bankarstvo, a ne kroz gospodarstvo. Dalje, pisac primjećuje da je u tijeku Huverovog četvorogodišnjeg mandata započeto više javnih radova nego u proteklih 30 godina, što upravo predstavlja uvod u Nju Dil. Vremenom je on ukinuo javne radove, te se na taj način počeo javljati konzervativizam jer je sam Hoover smatrao da slamka spasa leži u zlatnom standardu. Nasuprot njegovom konzervativizmu isticao se reformizam Franklina Roosevelta, koji je svojom retorikom i pristupom problemu plijenio povjerenje i pažnju stanovništva. Tako je na izborima 1932. Hoovera porazila Velika depresija pred kojom je tri godine zatvarao oči. Odmah po dolasku na vlast, Roosevelt se prvo posvetio bankarskom sustavu. Uveo je “bankarski praznik” na federalnoj razini, regulirao je rad burze čime je smanjio mogućnost špekulacija. Drugi korak u realizaciji svog projekta bio je usmjeren ka poljoprivredi. Prema autorovom navođenju, Roosevelt je hiperprodukciju nastojao riješiti subvencioniranim uništavanjem trećine ratar­skih i stočarskih proizvoda, kako bi cijena na tržištu porasla. Novom intervencijom administracije ublažena je situacija u ruralnim sredinama, organizirajući javne radove koji su prije svega vršili pošumljavanje i melioraciju zemlje. Nakon spo­menutih promjena, slijedila je reforma industrije. Juna 1933. donesen je Zakon o ozdravljenju nacionalne industrije, koji je imao za cilj da oživi proizvodnju stabilizacijom cijena i ograničavanjem konkurencije. Radi daljnjeg ozdravljenja gospodarstva, administracija predsjednika Roosevelta je odo­brila ogromne sume novca namijenjene za javne radove, a kao primjer autor navodi izgradnju sedam elektrana u dolini Tennessee, koja se proširila na ostale dijelove zemlje. Nova depresija je nastupila 1937/38. go­dine, kojoj su najviše pridonijeli Sus­tav federalnih rezervi i rapidno povećanje nadnica. Prvi faktor je kroz rast kamatnih stopa uvjetovao neizravno pad vrijednosnih papira, a drugi je pridonio padu gospodarskog investi­ranja, jer konstantan rast nadnica dovodi gospodarstvo u novu depresiju. No, monopolska snaga korporacije je prevladala, tako da je proizvodnja ubrzo počela rasti i gospodarstvo da se oporavlja. Glede međunarodne eko­nomske politike, SAD su postupno, kako se približavao novi svjetski sukob, napuštale princip na­cionalne ekonomije i sve više surađivale s gospodarstvom V. Bri­tanije i Francuske.

Posljednje poglavlje, Američko društvo u borbi s depresijom (217-248. Str.) Objašnjava odnos cjelok­upnog američkog društva prema depresiji. Autor kronološki rekonstruirati postupan pad proizvodnje tijekom godina hip­erproduktivnosti, navodi broj otpuštenih radnika, smanjen broj radnih sati, totalnu transformaciju zemlje, špekulacije na burzi, nemoć zajednice da isplate nadnice i ostale čimbenike koji utječu depresivno na običnog čovjeka, a najviše se reflek­tiraju na srednju klasu stacioniranu u gradovima. Prikazan je slom lokalnog sustava socijalne pomoći koji se ogledao u nastojanju da se nahrane gladni ljudi. Okolnosti kao što su prirodne nepogode i nerodna godina uz Veliku depresiju dovoljan su razlog za potpuno bankrotstvo dobrotvornih orga­nizacija diljem SAD-a. Ipak, kao suštu suprotnost, pisac ističe sve bogatije i inovativnije reklame korporativne Amerike. Obični ljudi uslijed nemogućnosti plaćanja renti gubili su čitava imanja, tako da su formirana čitava naselja nastala od kartona nazvana “Hooverova sela”, koja su ime dobila zbog konstantnog predsjednikovog insistiranja da se ne radi o ve­likoj krizi, već samo o privremenom gospodarskom padu. Dolaskom “novog kursa” demokrata i Roosevelta, situacija se mijenja na bolje, predsjednik svojim postupcima osvaja popularnost kod naroda, a svojim “razgovorom uz kamin” privlači pažnju gotovo šestmilionskog auditorijuma. U borbi za povratak nacionalnog dostojanstva, Roosevelt je inzistirao na uključivanju radnika u javne radove, čime je znatno pri­donio ne samo obnovi gospodarstva i poboljšanju života građana, već i čitavoj rekonstrukciji zemlje, pritom gradeći mostove, brane, tunele, ceste, željeznice itd.. Kraj knjige autor posvećuje kulturnoj politici Nju Dila, gdje deskriptivno ističe teško stanje umjetnika i njihovo angažiranje u novom pro­jektu, prije svega slikara koji su imali za zadatak da oslikaju većinu federalnih zgrada i ostalih državnih ustanova, dok je glazbenicima dodeljivano mjesto učitelja glazbe u školama i amaterskim društvima.

SAD i Velika svjetska ekonomska kriza 1929-1939 predstavlja jednu tematsku cjelinu prikazanu u povijesnom kontekstu, gdje su glavni uz­roci dešavanja promatrani s ekonom­skog stajališta. Posebna pohvala je usmjerena glede temeljne predstave problema kroz vri­jeme, jer je autor detaljno razmotrilo sve pojave u ekonomiji i gospodarst­vu od nastanka SAD te sve do Drugog sv­jetskog rata. Pritom, iako je naglasak stav­ljen na ekonomske faktore, isto tako au­tor je obratio pažnju i na političke, po­vijesne, industrijske, zemljopisne, socijalne, kulturne i demografske utjecaje. Ono što čitatelj može uočiti jeste da je piscu društvo vrlo bitan seg­ment, što je veoma značajno jer se na taj način primjećuje da je autoru prije svega veoma bitna ta refleksija na obične ljude, koja je nastala uslijed stvaranja evidentne depresije. Kroz analizu cjelokupnog djela, a naročito epiloga gdje autor zaključuje da je zapravo Drugi svjetski rat i masovna proizvodnja oružja i ostalih industrijskih proizvoda zapravo “preporodila” američku privredu, implicitno se može uočiti da pisac dovodi u pitanje i laissez-faire sustav i državni in­tervencionizam a zajedno s njim i realnu učinkovitost Nju dila, tako da je na čitatelju ostalo donijeti vlastitu konkluziju o funkcionalnosti oba sustava. Ono što isto interesantno, jeste nedostatak informacija o utjecaju krize na ekonomiju u Europi, ali imajući u vidu naslov monografije, očigledno je da pisac nije imao namjeru da se bavi tim pitanjem. Na samom kraju, može se slobodno konstatirati da je Vesna S. Aleksić napravila odličnu sintezu ekonomije i povijesti i kroz uzročno-posljedičnu korelaciju čitatelju je predstavila ovu globalnu, ekonomsko-socijalnu pojavu, kao i njezinu reflek­siju na običnog čovjeka. Budući da je mala pažnja, do sada, bila posvećena ovoj tematici, ova monografija će svakako predstavljati klasik i osnovu za daljnja istraživanja.

Piše: ma. Aleksandar M. Gajić
Odsek za istoriju – Filozofski fakultet Novi Sad

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *