Spolni odgoj

6. novembra 2013. | Društvo |

Spolni-odgoj-na-Ustavnom-sudu-hoce-li-biti-protjeran-iz-skola_ca_largeImplementacija zdravstvenog, odnosno spolnog odgoja kao njegovog kontroverznog i najzanimljivijeg dijela, u nastavne programe hrvatskih škola, više nije u žarištu medijskog interesa. Najnovija vijest, doduše, stara oko mjesec dana, jest da je Ustavni sud, na žalbu nekoliko interesnih grupa (Grozd, Reforma i HSP) te neke dvojice moralno revoltiranih građana s očiglednim viškom slobodnog vremena, privremeno suspendirao seksualni odgoj zbog proceduralne greške kod njegova uvođenja. Nastavak sapunice će, uvjeren sam, ovisno o političkim prilikama za nastavak ili gašenje spina, imati još barem jedan ili dva dramatična obrata.

Cijela ta nesretna priča, najčešće, prikazivana je kao borba između konzervativizma i liberalizma; kao borba za ljudska prava i borba za uskraćivanje istih; kao manihejski dvoboj napretka i nazadovanja koji se, ovaj puta, lomi na pitanjima dječje i tinejđerske seksualnosti koja je, kao tema, postala neobično i zabrinjavajuće popularna među odraslom populacijom hrvatskih građana ili barem među različitim medijskim piskaralima, predstavnicima društvene savjesti te zastupnicima prijatelja i poslovnih partnera svojih šefova.

Akteri ove tragikomedije mogu se podijeliti na, dakako, dva tabora. Prvi predstavlja stranu konzervativizma od kojih su najgrlatiji udruga Grozd, katolička crkva i pojedinci iz desno orijentiranih političkih stranaka. O katoličkoj crkvi je sve poznato i ne vrijedi previše trošiti riječi niti pažnju čitatelja, dok je Grozd relativno nepoznata udruga i svakako zaslužuje nekoliko riječi. „Grozd“ je građanska udruga je koja okuplja dokazano seksualno reproduktivne pojedince (roditelje) koji su beskrajno frustrirani činjenicom da ne mogu kulturno klonirati sebe kroz svoje dijete. Maksimalnu efikasnost njihovih odgojnih utjecaja, kako i sami kažu u svojem statutu, podlo miniraju mediji, odgojno-obrazovni sustav pod kontrolom države te uvijek notorna ulica. Kao i većina ljudi koji su konzervativno nastrojeni, članovi ove udruge pate od klasičnih deluzija da postoji „šutljiva većina“ (njihov izraz) koja se, dakako, u svim pitanjima slaže s njima, međutim, „lajava manjina“ (moj izraz), kako smatraju oni, je lukavstvom uspjela, unatoč svojoj ozbiljnoj zakinutosti u vidu statistike, zasjesti na sve vodeće položaje moći te provode svoje politike koje štite njihove interese, dok „šutljivoj“ većini, u tišini, rade o glavi. Smisao i funkcija Grozda jest, kako i sami kažu, poticati tu „šutljivu većinu“ na „glasniji“ društveni angažman. Inače, beskrajna maštovitost u korištenju metafora i povremeno, kad se ukaže prava prilika, lucidan humor daje statutu “Grozda“ jednu zaista posebnu, gotovo nevjerojatnu, dimenziju pri čemu bih, kao dokaz, izdvojio bih još jednu rečenicu iz njihovog programa: „…Razvijanje stava o tome kako kontraceptivna sredstva mijenjaju bit spolnog čina jer ne respektiraju cjelovitu prirodu muškarca i žene koja je u svojoj biti složena, ali i fascinantno skladna…“. Ova rečenica je, iz više razloga, naprosto fantastična i ovom prilikom moram, od sveg srca, čestitati autoru, tko god on bio. U jednoj rečenici, hibridnim rječnikom nižeg partijskog činovnika i seoskog svećenika, autor je uspio objediniti svoje bezgranično, gotovo djetinje, čuđenje i fascinaciju nad skladnošću muških i ženskih spolnih organa; a u isto vrijeme uspio je uhvatiti onaj supitlni i ustajali dah sterilnog eroticizma.

zdravstveni_odgojPredstavnici drugog tabora, u toj ogorčenoj ideološkoj borbi za ograničene društvene resurse, predstavljaja hrvatska socijaldemokratska vlada te različite, pomalo i ironično, nevladine organizacije koje su, dakako, liberalne orijentacije. U svojoj kroničnoj nesposobnosti da naprave bilo što od realne koristi za bilo koga tko nije unutar stranaka koalicije ili u vazalno-klijentelističkom odnosu s njima te zbog kukavičluka od ozbiljnijeg sukoba s katoličkom crkvom u vidu ukidanja vjeronauka, kukavičluka koji oslikava patološku želju za vlašću koja gazi preko leševa vlastitih proklamiranih vrijednosti i principa, hrvatska vlada je, tradicionalnom arogantnošću svojstvenoj svojoj kasti, ušla u tu bitku frontalnim napadom, a krila im čine različite udruge koje, kao i ostatak Hrvata koji materijalno žive dobro, parazitira na državnoj sisi, odnosno, na ostalih četiri milijuna bijednika za čije se opće dobro lavovski bore i na temlju čega glođu svoj u znoju poklonjeni kruh sa sedam kora.

Rijetki su glasovi koji su u tom medijskom kupleraju progovorili kritički o toj temi, poput Viktora Ivančića, koji je povukao pitanje obrazovanja kao sistemskog problema. Obrazovni sustav i njegove različite komponente, uključujući i seksualni odgoj, služe, prema tom gledištu, ideološkoj indoktrinaciji, ove ili one vrste, koja stvara poslušne podanike na specifičan način; odnosno, na način koji najbolje odgovara političko-ekonomskom sustavu.

Ja osobno smatram da je uvođenje seksualnog odgoja jedina dobra ideja ove vlade koja bi mogla imati dalekosežne i prije svega – pozitivne posljedice u budućnosti, naročito po hrvatsku ekonomiju, što ću nastojati objasniti u sljedećim rečenicama. Ako znamo da se svijet sastoji od centra, poluperiferije i periferije; ako, isto tako, znamo da poluperiferija živi u iluziji da može postati dio centra, a ne može jer centar i jest centar zato što postoji poluferija i periferija koju on na različite načine eksploatira, tada na osnovu toga možemo, kao društvo, donijeti određene zaključke i ekonomske planove koji su racionalni i ostvarivi. Dakle, ako ne možemo, a ne možemo, imati niti tešku industriju niti industriju visoke tehnologije, a nafte nemamo – jedino što možemo jest prilagoditi se svjetskom ekonomskom tržištu i njegovim zakonima. Primjerice, pojedini dijelovi Afrike i Azije trenutno su lideri što se tiče seksualnog turizma, prvenstveno onog dječjeg. Dobro uhranjeni srednjovječni bijeli mužjaci iz centra zapadnog svijeta, koji imaju određene seksualne sklonosti koje se u njihovom prirodnom kulturnom staništu smatraju tabuom, sa hrpom novca putuju na drugi kraj svijeta platiti seksualno zadovoljstvo koje im je uskraćemo kod kuće. Problem je samo što u zemljama Trećeg svijeta vlada, u najvećoj mjeri, bijeda i siromaštvo, bolesti, nehigijena, korumpirani državni službenici, a ponegdje i zakoni koji vrlo strogo sankcioniraju takvu specifičnu vrstu fizičke aktivnosti. Uostalom, nikad se ne zna kad neki islamistički diktator može doći na vlast u tim područjima i prekinuti taj unosan posao između Prvog i Trećeg svijeta gdje se dječje meso prodaje za novac.

zdravstveni_odgoj (1)Ovo je idealna prilika da Hrvatska zarije zube u tu zlatnu žilu svjetske ekonomije. Kao poluperiferija, higijena je na mnogo višem nivou, iste smo rase tako da cijene možemo mirne duše podignuti, a seksualni odgoj će se pobrinuti da se djeca upoznaju s pravilnim korištenjem kondoma i rizicima spolnim bolesti; naravno, ne zbog njih, nego zbog očuvanja zdravlja dragocjenih bogatih zapadnjaka. Nakon što naša kao država i društvo, u ekonomskom smislu, dosegne samo dno, a izgleda da je to najizgledniji scenarij, pa kad umjesto nemogućnosti da kupimo novi iPhone budemo u nemogućnosti da kupujemo hranu, seksualni odgoj će se pobrinuti za to da osigura preduvjete za takvu vrstu robno-novčane razmjene sa zapadnim svijetom u situaciji kad će djeca prehranjivati svoje nazaposlene roditelje. Sigurno bi, u takvoj situaciji, crkva u načelu digla svoj glas protiv, međutim, sudeći po surovoj realnosti, oni se ne zabrinjavaju jako mnogo zbog jebanja djece, niti imaju apsolutno ništa protiv zgrtanja novca tako da bi se mogla ponovo uvesti crkvena desetina na ovaj unosan posao, bilo u novcu ili u naturi. Slijedeći naš svijetli primjer, možda i ostatak regije pruži šansu ovoj specifičnoj ekonomskoj grani pa, nakon ekonomske suradnje, dođe i do ponovnog političkog zbližavanja udruživanja zemalja bivše Jugoslavije, dakako, pod novim imenom; u nedostatku boljeg, Kačevendistan djeluje sasvim prikladno.

Piše: Vladimir Brebrić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *